Dobrovoljnim doniranjem krvi kontrolišete svoje zdravlje

Intervju Dr Dragica Janičić, specijalista transfuziolog

Doktorica Janičić

Doktorice Janičić, s obzirom na vaše bogato iskustvo, kako biste u najkraćem opisali trenutno stanje u transfuziologiji kao oblasti Vašeg profesionalnog djelovanja?

- Savremena transfuziologija je multidisciplinarna nauka. Danas se zasniva na principima savremene hemioterapije što podrazumijeva primjenu komponenata i derivata krvi. Sve to vezano je za niz složenih dijagnostičkih i terapijskih postupaka i procedura. Osnova naše djelatnosti je rad sa davaocima krvi bez kojih nema ni liječenja bolesnika krvlju. Strategija bezbjedne krvi danas je jedan od osnovnih ciljeva Svjetske zdravstvene organizacije, a našim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti tretira se kao oblast od posebnog društvenog interesa.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da u ukupnoj populaciji procenat dobrovoljnih davalaca treba da bude najmanje 4 odsto. Gdje smo mi sada i šta je potrebno preduzeti da bi se dostigao međunarodni standard?

- SZO preporučuje da svaka zemlja na svojoj teritoriji prikupi dovoljne količine krvi za svoje potrebe ( princip samodovoljnosti), a da se davalaštvo organizuje na principima dobrovoljnosti i besplatnosti. To je, ustvari, najsigurniji put do bezbjedne krvi.
Procenat dobrovoljnog davalaštva krvi u Crnoj Gori je oko 2,5 %. Taj procenat i nije toliko loš koliko je nepovoljna struktura davalaca krvi. Naime, 75 % naših davalaca su tzv.„ porodični davaoci" koji krv doniraju za unaprijed poznatog primaoca. Kada imate takvu strukturu ne možete uvijek obezbijediti dovoljne količine krvi u rezervi niti postići naš osnovni cilj da krv čeka pacijenta, a ne pacijent krv. Međutim, moram istaći da je stanje dobrovoljnog davalaštva krvi danas mnogo bolje nego što je bilo na početku mog rada, kada je bio veoma mali broj broj ,,pravih"dobrovoljnih davalaca krvi (onih koji krv daju za nepoznatog primaoca). Posljednjih deset godina više se radi na promociji davalaštva što je doprinijelo da udio „pravih" dobrovoljnih davalaca u ukupnom broju stalno raste.Budući da je to spor i zahtjevan rad mislim da možemo biti zadovoljni. U Nikšiću se procenat dobrovoljnih davalaca krvi u odnosu na ukupan broj donacija kreće oko 50 %.U našem gradu je osnovan veći broj klubova koji u saradnji sa Crvenim krstom planski organizuju akcije dobrovoljnog davanja krvi. To je veoma bitno, jer krv ima ograničen rok trajanja (do 35 dana za eritrocite), a potrebe za krvlju su iste tokom cijele godine.
Prošle godine u Kabinetu za transfuziju krvi prijavljeno je 2179 davalaca od kojih je namjenskih davalaca bilo 1095, a dobrovoljnih 1084. Organizovano je 17 akcija dobrovoljnog davanja krvi na kojima smo prikupili 866 jedinica, dok je 218 davalaca krv doniralo samoinicijativno. Ovi podaci ohrabruju, jer ukazuju da su građani prepoznali nedostatak krvi kao problem i pristupili njegovom rješavanju. Takođe, od velikog značaja je i to što se u ove aktivnosti uključuje sve veći broj mladih ljudi. Zahvaljujući svemu tome, uglavnom raspolažemo dovoljnim rezervama testirane, bezbjedne krvi za sve hitne slučajeve, a često i za ostale bolesnike.Ipak, sve dok ne postignemo stoprocentno dobrovoljno davalaštvo primorani smo da tražimo pomoć i angažovanje porodice u obezbjeđenju dovoljnih količina krvi. Budući da je u toku reorganizacija Službe za transfuziju krvi i da je formiran nacionalni Zavod za transfuziju krvi koji će koordinirati rad svih Kabineta pri Opštim bolnicama nadam se da će nova organizacija poboljšati uslove, podići nivo rada i doprinijeti povećanju broja dobrovoljnih davalaca krvi u Crnoj Gori.

Svjedoci smo da mnogi zdravi i sposobni ljudi izbjegavaju dati krv. Koliko je to opravdano, odnosno, da li postoji rizik po zdravlje davaoca i kako reagujete na mišljenje dijela laičke javnosti da, ako jednom donirate krv to morate stalno i redovno činiti ?

- Zakonom o transfuziji krvi precizno je definisano na koji način, kako i od koga se može prikupljati krv. Sve je podređeno bezbjednosti kako davalaca tako i primalaca krvi. Ne postoji nikakav rizik po zdravlje davalaca ako se pridržavamo svih propisa koji su regulisani navedenim zakonom i ako je davalac iskren prema nama i ne taji neka oboljenja.
Prije davanja krvi svaki davalac prolazi laboratorijsku kontrolu i ljekarski pregled. Davanju krvi se pristupa tek ako je sve u redu. Materijal koji koristimo prilikom uzimanja krvi je za jednokratnu upotrebu i ne postoji mogućnost prenošenja bilo kakve infekcije. Postoje mnoge predrasude u vezi davanja krvi. Jedna od njih je i strah da se ne stvori navika. Nikakva navika se ne može stvoriti i davalac krvi može prestati sa davanjem krvi kad god to poželi. Višestruki davaoci krvi ne daju krv zbog navike, nego zato što su svjesni da čine dobro djelo i isključivo zbog toga osjećaju se bolje. Davanje krvi ne utiče na snagu, fizičku kondiciju ili bilo koju funkciju organizma.

Poznato je da davalac krvi može da bude svaka zdrava osoba od 18 do 65 godina starosti, međutim, manje je poznato koje su prednosti na koje dobrovoljni davalac krvi može da računa?

- Svako davanje krvi istovremeno je i kontrola zdravlja davaoca. Osim kontrole hemoglobina, hematokrita i ljekarskog pregleda, krv se kontroliše i na transmisivne (krvlju prenosive) bolesti: hepatitis B, hepatitis C, HIV i sifilis. Po potrebi, ako primijetimo nešto sumnjivo; radimo i dodatne analize. Davaoci krvi imaju pravo na plaćeno odsustvo za dan kada daju krv (Zakon o radu, član 150, stav 1.). Osim toga, višestruki davaoci krvi koji su dali krv preko 10 i 20 puta rješenjem Fonda za zdravstveno osiguranje oslobađaju se participacije za recepte i određene zdravstvene usluge.Takođe, povodom 14.juna Svjetskog dana dobrovoljnih davalaca krvi, Crveni krst dodjeljuje priznanja dobrovoljnim davaocima krvi.

Na kraju, imate li još nešto da poručite čitaocima lista „Elektroprivreda"?

- Krv je lijek koji se ne može proizvesti. Jedini izvor tog lijeka je čovjek - davalac krvi. Kada nam zatreba krv kao lijek svi mi zavisimo od dobrovoljnih davalaca krvi. Da li će u našim bolnicama biti dovoljno rezervi krvi za liječenje naših bolesnika zavisi, samo i isključivo od nas samih i naše spremnosti da pomognemo jedni drugima. Samo masovnost može riješiti problem davalaštva. Kada bi svako od nas dao krv, barem jednom u 10 godina, krvi kao lijeka bilo bi dovoljno za sve naše potrebe. Zato dajmo krv i budimo sigurni da je u našim bolnicama ima u dovoljnim količinama za sve one kojima je potrebna, jer možda će sjutra trebati nama ili nekom od naših najmilijih.

Osoblje Kabineta za transfuziju Nikšić